Sanjaš li?
Autor bealiever | 31 Maj, 2009- - Sanjaš li?
Zapita Mala vila tihim glasom. Dečak se okrete zbunjen i pomalo uplašen, okrećući glavicu levo desno.
- Ne? Kako to kada sam ja u tvom snu? - Lebdeći oko njega Mala vila nastavi
- Pogledaj ove divne boje i stari bakin orman... Znaš šta? Hajde da uđemo.
- Otvoriše se toga momenta stara drvena vrata puštajući tihi, škriputavi zvuk iz prastarih, već zarđalih šarki. Mrak bi okupan blještavom svetlošću koja mališane natera da na tren pokriju oči rukicama.
- Woow... šta si to učinila? Kako?
Zapita mali Vule svoju novu drugaricu. Okicama je tražio nešto u licu okruženom crnim loknama. Odgovora nije bilo, samo smešak.
- Nisam ja, to je tvoje delo. Znaš, svaki put kada nešto jako poželiš, iako ne znaš šta je to zapravo, želja se ispuni. Samooo... uzdahu lagano,
-Ne zna svako da pronađe ispunjenje svoje želje, jer ne gleda iskreno, otvorenog srca. Ti si to upravo naučio.
- Izvini, a ko si ti?
Zbunjeni dečak je još uvek trljao svoje oči pokušavajući jednom rukom da uhvati vilu za krilo.
- Možeš me zvati Mala, tako me svi zovu. Valjda zato što sam najmanja, poslednja rođena vila.
Tužno je sagla glavu pokušavajući da sakrije nekakav sjajan trag na obrazu.
- Ti plačeš? Nisam znao da vile plaču... Rastuži se Vule i umalo i on neupusti suzu, pa pomisli u sebi, sećajući se svoga deke, - Ne, dečaci ne plaču! Odlučno se isprsi, zabaci glavu i uz osmeh reče: -Hajde, velika si ti, vidiš skoro isto kao ja. Nego, reci mi, kuda vode ova vrata? Nisam ih do sada video, baka me nikada nije puštala u ovu kućicu...
Zavirivao je iza vratnica, ali ništa nije video. Vuklo ga je nešto jako, osećanje nepoznatog i želja za istraživanjem privlače više nego bilo šta drugo.
-To ćeš ti meni reći. Ovaj put samo od tebe zavisi...
Naši životi zavise upravo od odluka koje donosimo, još od najranijeg detinjstva. UČITE SVOJU DECU DA MAŠTAJU JER ĆE IM BITI MNOGO LAKŠE DA DONOSE ZAKLJUČKE I PRAVE ODLUKE KADA ODRASTU!



Ja odavno nisam dete ali jos uvek jako dobro mastam.
I moja deca takodje...
Ne znam koliko ce im to u zivotu pomoci, ali znam da imaju preslatke osmehe kad god odu u te svoje svetove.
Autor casper 31 Maj 2009, 18:45A to je sasvim dovoljno da i ja odem sa njima:))))