Ti si mi u mislima

Autor bealiever | 2 Jun, 2009
    Stoje reči u grlu
    poput kamena,
    ni na jednu stranu...

    Sklapam oči...
    Puštam prste da traže
    vazduhom opisane linije
    smeđe, plave, crvene...

    Zamišljam tvoj lik
    dok mraz na srcu
    šara pahulje.

    Čujem korake,
    umom mi šetaš,
    rušiš zidove
    upadaš u moje snove.

    Koliko puta da ti zabranim
    koliko puta da te zamolim
    koliko puta još da kažem
    više te ne volim...

    Ti ne čuješ, ne mariš...
    Osvajaš vreme van vremena
    nebo rušiš mojim snovima.
    Pusti me makar da mrem
    pod mojim uslovima.

13 Komentari & 0 Trekbekovi od "Ti si mi u mislima"

    Ponekad ne razumeju ništa, ma koliko im govorili...a mi ipak verujemo u ljubav, zar ne?

    Autor sanjarenja56 02 Jun 2009, 14:09

    Često ne razumeju... Verujemo, a veruju i oni samo se prave hrabri i jaki ;)

    Autor bealiever 02 Jun 2009, 14:17

    Ima i u tome istine, bealiever!

    Autor sanjarenja56 02 Jun 2009, 14:21

    Mozda jos uvek "ne umes" da mu pokazes da nije dobrodosao???

    Autor casper 02 Jun 2009, 15:08

    casper,
    upravo se o tome i radi ;)

    Autor bealiever 02 Jun 2009, 15:23

    Sad primetih "Sanjati znači živeti ...da nije tvoj nick sanjarenja?? :)))

    Autor sanjarenja56 02 Jun 2009, 15:30

    Pocela si zaista lepo da pises...a ja se zamislio:
    Mora li uvek tuzno da se pise lepo?

    Autor stepskivuk 02 Jun 2009, 15:32

    Sanjarenje,
    nije, neću da ti preuzimam ;)

    Autor bealiever 02 Jun 2009, 16:44

    Stepski,
    hvala ti. Što se tiče toga - tužno, nije uvek seta u pitanju, samo su trenutni dani takvi :)

    Autor bealiever 02 Jun 2009, 16:45

    Сети се,
    Сети се како си некада играла,
    По пољима зелених трава,
    Док су ветрењаче снова и богова,
    Тражиле ветрове пролећа.

    Сети се,
    Некада си плесала,
    Међу цветовима љиљана,
    Белих и мирисних, тога лета,
    Препуног киша и облака.

    Сети се,
    На твојој белој хаљини,
    Са мирисних латица,
    Остао је златни прах снова,
    У твојим несклопљеним очима.

    Сети се,
    Била си девојка, била си жена,
    Била си звезда месеца,
    Била си латица најлепше руже,
    Која је волела сунце.

    Сети се,
    Те заборављене младости,
    Тих ветрова и миловања,
    Јер ако их заборавиш,
    Сем таме ничега неће бити.
    _________________

    Autor Masada 02 Jun 2009, 21:09

    sukob sebe u sebi uvijek bude vanvremenski, taman pomisliš da si ubijedila sebe i shvatiš da ipak nisi...

    divno napisano

    Autor donna 03 Jun 2009, 00:12

    Masada,
    sećam se, uvek :)

    Autor bealiever 03 Jun 2009, 00:36

    Donna,
    da, taman se ubedim u nešto a onda shvatim da i nije tako... hvala ti

    Autor bealiever 03 Jun 2009, 00:37
Dodaj komentar





Zapamti me