Skitam i pričam III
Autor bealiever | 30 Maj, 2009- ~ * ~ * ~*
Znaš, sanjala sam te noćas...
Sanjala sam
kako mi poklanjaš leptira zlatkasto šarenih krila. Pitam te zašto...
zar ne znaš da mu je život tako kratak, krhk. Zašto mu oduzimaš slobodu
koju ima samo jedan dan. Ćutiš... dok u tvojim očima vidim okove koje
kriješ u duši. Ti okovi su namenjeni meni? Neee... ja nisam leptir,
nisam mala devojčica kojoj ćeš vezati srce i ruke. Ja te znam, isuviše
dobro... neću ti dozvoliti da mi ukradeš dan kao što si ukrao ovaj san.
~ * ~ * ~*
Okreni još jedan list. Načni još jedan početak. Sve iznova... Zašto da ne, pa i drvo lista svakog proleća, plima nadolazi sa mesecom, laste se vraćaju... Nanovo i nanovo, ali nikada isto. Zašto onda ne bih i ja... Možda se u nekom drugom životu, na nekoj novoj strani sudbine, rodim u pravom času, na pravom mestu. Možda onda neću imati potrebe da sanjam, pišem, plačem... Mada, u poslednje vreme suza nema, duša ispušta nekakve čudne tvari.Letim, padam, ustajem. Brišem prašinu vremena sa kolena. Otresam reči i slike sa sebe kao da se nisu odigrale tu, u meni, na meni. Zaturam ih u neku prašnjavu fioku uma i nastavljam dalje.



Nastavi, ispred tebe je lepo, iza sebe ostavi sve što nije valjalo!
Autor sanjarenja56 31 Maj 2009, 09:41"Brišem prašinu vremena sa kolena. "Zapamtiću ovu lepu misao.