Skitam mislima
Autor bealiever | 12 Jun, 2009Plašiš me... Svojim rečima oslobađaš demona u
meni. Znaš li koliko snage mi je potrebno da ga zadržim u sebi? Ne
znaš... A on je sve jači, veći. Kada bi toga bio svestan ne bi me
gledao takvim očima. Kada bi poznavao Pandoru u meni ne bi sada ni
progovorio.
Godine si proveo ušuškan u mom naručju, umivan osmehom,
celivan rečima i utehom. Potrebno mi je da mi uzvratiš... sada kada sam
slaba i umorna. Ne vidiš tugu u mojoj duši, netrudiš se da razumeš...
Plašim se... Dosta mi je. Dosta mi je pretvaranja da je sve u redu... i
snova. Da, dosta mi je snova. Želim da spavam praznog uma. Želim da se
odmorim od svih svetova, sama... Mota mi se po glavi RES NON VERBA,
pravi krug koji postepeno postaje vrtlog mog života. Ne dušo, reči mi
više nisu potrebne, potrebna su mi dela. Dokazi kojih nema. Umesto njih
nudiš lažna obećanja... Nisam više mala, nisam više luda, ne verujem
više u tvoja čuda...
***
Okretoh se, pogleda uprtog u daljinu. Očne
jabučice bole od samog naprezanja da vidim više, da vidim bolje. Šta mi
to vredi... Ležem na blatnjavu zemlju primičući uho, osluškujem. Nema
zvuka tvojih stopa. Jedan crv, zaglavljeno gleda. Možda se pita, je li
to ono o čemu su mu pričali.... Svetlost će ga čekati na kraju tunela?
Nema te, a ja i dalje čekam...
***
Proste su reči.... samo trn u misli nekog usamljenog bića. Čemerni ukus u ustima i nedosanjani san. Prerano prekinut. Gubim snagu za nove izazove. Nema više volje, ubijena je... Kako samo par tih trnova otpalih sa nekog divnog cveta zna da povredi, uvredi. Plašim se, neverujem više. Tište me prošli trenuci, ne daju mira sadašnjosti. Sumnja izjeda svaki deo duše. Biti il' ne biti, verovati il' ne verovati. Pitam se zašto sve mora biti tako teško. Zašto mržnja uklanja svaki trag ljubavi... Zaborav briše divne stranice, cepa one brižno čuvane slike... Proste su reči, samo trn u misli usamljenog bića...


Bea,
Autor casper 12 Jun 2009, 23:31Tako tesko
tako bolno
tako istinito!
Posle ovakve price, i osecaja koji je probudila u meni, ja ne umem da te utesim.
Ne umem da ti kazem proci ce, glavu gore ili bilo sta...
Jednostavno ni sama vise ne verujem u neko novo sutra, u kome nece biti tragova ovakvih prica.