Usana mrtvih reči
Autor bealiever | 13 Jun, 2009- Ćutim,
usana mrtvih reči ne govore.
Sada spavam najdužim snom
Buditi se neću, nikada...
Pogledom uzeo si dušu,
srce stegao rukama,
oteo dah iz nedara.
Ćutim,
progovoriti ne mogu,
reči što htedoh reći,
nikada...
Spavah na tvojim snovima
uljuškana nesmotrenim lažima
gledah boga,
sada
ćutim,
usana mrtvih reči ne govore.



Probudićemo tvoje reči
i obojićemo snove
gle dukat ispod oblaka zveči
i neko te iz ravnice zove
Jer nikad kraja nema, ne postoji
kad umre drvo ostane iver
s tobom se sprema dane da boji
okrugla bundeva, o, bealiever
:***
Autor Baladašević 13 Jun 2009, 22:25