Slomljena krila
Autor bealiever | 30 Jun, 2008Placem, sada, skrivena od tudjih pogleda... Sutra, meni tako vazan dan, a ja se osvrcem godinama unazad... Ne znam kako, ali neko mi je darivao tu moc da osecam, predosecam... ne volim je... sada znam da osudjena sam na vecitu borbu sa sudbinom protiv koje ne mogu...
Miris smrti
sapleo se u mojoj kosi;
zamrsio se i upetljao
u cupavom cvoru
bez nade za spas.
Gazim krvavo stenje,
Korov suv...
magla prekriva dim i jad...
Ptica, slomljenih krila
uplaseno gleda
moju siluetu
i upire pogled ka nebu
koje ne nudi joj spas...
Podizem je
i grejem u narucju
dok suludo udara
kljunom po mojim rukama
jer ne zna da su i
moja krila slomljena.
I opet taj isti san...
Ima dana koji bole i sjecanja sto pisu tuzne a,ipak,ovako lijepe stihove.Ali,ima i onih kada se jutrom radujemo svakom novom danu.
Autor principessa78 30 Jun 2008, 21:39Da nam je vise takvih!**