Dosta je bilo
Autor bealiever | 5 Sep, 2009Ne spavam, jer san na oci ne dolazi. Muci me to sto sve gubim, cini mi se i sam razum. Umorna sam, prokleta, razbijena na milion komadica... Kao da neka tudja ruka crta trag ispred mene kojim hodim. Kao da sve cesce i cesce priteze tu meku povrsinu praveci rupe u koje padam. Granje krajputasko grebe kozu, sisa krv duse smejuci mi se u lice. Bol, cini mi se, vise neosecam. Samo nekakav teret na grudima koji zeli da prsne odvlaceci me sa svojim izumiranjem... A ja, jos se borim, koracam uporna da stignem do nekog cilja... barem jednog. Zapitam se, dokle bre vise!? Ko to zeli da me srusi, gledam u nebo i vicem; Smej se, samo se ti smej... Bes me ojacava, daje mi snagu. Dosta je bilo, brisem tu ruku i prst sto preteci gleda. JA! Ja sam svoja snaga i moc, Ja sam svoj sud i pomoc. Dosta je bilo muke i jada. Otimam trag, prostirem crvenu stazu i koracam, jos upornija i jaka!
Draga Bea, zelim ti mnogo srece na tom putu, a sebi bar malo tvoje odvaznosti. San na oci ne dolazi...
Autor phedredelaunay 05 Sep 2009, 02:42