Ne umem više da ćutim

Autor bealiever | 15 Feb, 2010
    Ne umem više da ćutim
    al' ne umem ni da kažem ništa
    tebi...

    O,
    ti sumorni vetru,
    učmali jadu,
    zadrhti od pohote svoje
    Izađi iz tajnovitog skrovišta duše
    Idi i ne vraćaj se!

    Stojiš i ćutiš
    dok reči ti se množe
    među stopama
    na tepihu crvene boje

    Razmahuješ rukama tajne svoje
    ne bi li ti oko
    možda otkrilo nešto,
    nešto moje...

    Beskrajna tišina para strpljenje
    O, kako boli
    laž, mrak, nepoverenje

    Ćuti i idi
    što dalje
    bolje je...

    Osmeh će procvetati nanovo
    kao novi pupoljak u proleće
    Zaborav izbrisati boli,
    umor sahraniti tugu

    Kamena stena stoji,
    gleda ka suncu...

11 Komentari & 0 Trekbekovi od "Ne umem više da ćutim"

    Divno :)

    Autor mesecina 15 Feb 2010, 15:22

    Kakva teska i odrasla pesma. Mislim da do sada nisi napisala nista ovako "odraslo". Divna je. Poz :)

    Autor nesanica 15 Feb 2010, 17:08

    Hahahahha kako sam se zapetljala, mislila sam da je pesmu napisala behappy, hahaha. Tako mi i treba kada sam potpuno dekoncentrisana.
    Cekaj da se ispravim :) Pesma nije "odrasla" vec jako zrela. Svejedno, predivna je. Pozdravljam te :)

    Autor nesanica 15 Feb 2010, 17:11

    Mesečino,
    hvala ti

    Autor bealiever 15 Feb 2010, 17:25

    Nesanice,
    draga, mislim da je suviše rano za tebe ;) :))))
    Pozdravljam :)

    Autor bealiever 15 Feb 2010, 17:26

    Mnogo mi se dopada...

    Autor poluuspavanka 15 Feb 2010, 19:29

    Kamena stena stoji,
    gleda ka suncu...
    Da li ovo najavljuje neki nastavak?
    Pozdrav.
    :)

    Autor Talas 15 Feb 2010, 20:58

    Колико пута
    ту на прагу
    ослоњен о зид
    ћутим
    у твојој тишини
    преко твог рамена
    слушам твоје мисли
    крадем твоје погледе
    по стварима
    које ти сада горе у очима,
    какав је осећај - укус самоће
    што уједа
    што духом
    плови по испуцалим венама
    беса,
    не умеш да ћутиш,
    а све кидаш у себи
    између нас,
    време раздваја
    додир,
    а он је ионако узалудан,
    празан,
    нећу се вратити,
    знаш.

    Испуњен у овој соби
    желим да ме заборавиш,
    сувише брза љубав
    у твом срцу
    ожиљке оставља,
    ту где сам те некад љубио
    ту где сам ти додир по кожи
    остављао
    испуњен у овој соби
    желим да ме заборавиш.

    Autor krilaandjela 15 Feb 2010, 22:23

    Poluuspavanka,
    hvala :)

    Autor bealiever 15 Feb 2010, 23:30

    Talas,
    naravno. Nikada kraja...

    Autor bealiever 15 Feb 2010, 23:31

    Krilaanđela,
    ti baš znaš kakav je osećaj...

    Autor bealiever 15 Feb 2010, 23:32