Zauvek
Autor bealiever | 16 Jul, 2008Stara zapisana osecanja, vracaju se. Kao da se, necim podstaknuta, otvara fioka secanja i reci su tu, osecanja... ista kao i onda... Dok mirno spavas, sklupcan kraj mene, rukom ti prolazim kroz kosu i posvecujem ti jos jednu rec... zauvek...

Udahni mi poljupcem taj zadnji dah zivota.
Toplim rukama grej moje telo,
milimetar po milimetar...
Dok se svila uvija
nemirni vetar duva kroz odaje
gde su nekada bile misli.
Stani...
ne zelim da prestane, nestane...
Zelim taj osecaj za citav zivot da zadrzim.
Blizu si i znam da ti otimam srce,
ali ti si moje oteo davno.
Ne zameri, ja sam sada tvoja, zauvek...
Dok Mesec zracima
pesme pise zvezdi Danici
rima tvojih dodira
nize se u postelji i uzdize
moje misli ka nebu...
Dotakla sam zvezde
sa tobom, kraj tebe...
zauvek...
I kada meseca vise ne bude
ni one zvezde (za)vodnice
ti ces postojati samnom
negde, nigde, svuda...
Zauvek...



Lepo, zauvek... :)
Autor iluzija 16 Jul 2008, 02:07