Tragovi guranja
Autor bealiever | 18 Feb, 2010- Iluzija koju stvaramo našim srcima ume da nestane. Kako samo zna da
iskoristi trenutke daljine i da skrene dušu na neke nove smernice.
Tragovi guranja na putu vidljivi su, ali retko ko ima snage i hrabrosti
da zastane i zagledne... Naravno, lakše je zažmureti i pustiti vodu da
ide svojim tokom. Ali, uvek, bez izuzetka, svako se vraća na te
raskrsnice... mesta zločina nad samim sobom, ne bi li još malo mučio
svoje biće. Mislimo, prošlo je, biće lakše videti, podneti poraze,
uvideti sve te tragove. Kako se samo zavaravamo. Već rekoh, vreme ne
leči, ne zalečuje, samo produbljuje jaz i udaljava šansu za povratak.
Tu su novi izbori, nove prilike, ali nikada kao one koje smo ostavili
iza nas... Opet, svaka od njih, tih novih prilika, čini nam se isuviše
rizičnom, smelom... zaboga, pa mi sada imamo toliko jake kriterijume,
da sami sebi ograničavamo izbor. Pitamo se verujemo li u njih? Bolje da
se zapitamo, verujemo li u sebe...
Natikarimo povez preko očiju i dalje hodimo putem manjeg otpora, zobilazeći sve što nas imalo uplaši, zbuni. Kuda to? Gde nas drugi vode?
Menjam sebe. Dajem sama sebi povoda da biram nove puteve, bez guranja i uplitanja sa strane. Skidam crnu traku sa očiju, a i one ružičaste naočare. Menjam šta mi se ne dopada, menjajući sebe. Menjam svoj svet, jer gledajući širom otvorenog uma imam pravo na to. A vi?
novi izbori, tacno je nisu nikad kao oni koje smo ostavili iza nas..samo su drugaciji, mozda bolji a mozda gori...rizicno je sve...a ogranicavanje izbora zavisi od nas...do koje mjere cemo slijediti opsteprihvacene norme, a kada primat treba da damo vlastitim osecanjima i srcu, da i dusa dobije svoj poklon...postoje norme koje slijedimo, sto je danas neprimjereno to ce za 15 godina biti primjereno..kad iz bajke predjemo u realnost, problema ima koliko god neces...
Autor l 18 Feb 2010, 10:29